Lingvisticko tumacenje Kur’ana

Metode tumacenja Kur'ana

Metod lingvistickog tumacenja Kur’ana polazi s podrucja jezika Kur’ana i njegovu poruku propituje kroz njegov jezik. Rijeci Kur’ana proucavaju se prvenstveno kroz svoju etimologiju, moraju se zatim znati u jednini, dvojini i množini. Dosta pažnje posvecuje se i kolokaciji kur’anskih rijeci, zatim vlastitim imenima ljudi, krajeva, naroda itd. koja su spomenuta u Kur’anu. Ovaj metod dosta pažnje posvecuje i “stranim” rijecima u Kur’anu, premda se i u klasicnim i u novijim arapskim djelima govori da Kur’an ne sadrži strane rijeci uopce.
Lingvisticki metod u tumacenju Kur’ana cesto koristi i predislamsku i islamsku poeziju (onu ranog perioda u islamu) kako bi se objasnile teške ili rijetke rijeci u Kur’anu. Tako su nastala mnogobrojna djela s podrucja lingvistickog tumacenja Kur’ana koja su poznata pod naslovom garibul-Kur’an.
Lingvisticki metod tumacenja Kur’ana je, takoder, racionalisticki, ali je dozvoljen ukoliko se komentator koristi znanjem kiraeta, sebebi-nuzula, hadisa itd., kako bi njegovo tumacenje bilo u skladu sa islamskim gledanjem na Kur’an.

( Autor: dr. Enes Karic )

Comments are closed.

Bottom logo

© 2010 Sufara.ba. All rights reserved.