Stilisticko tumacenje Kur’ana

Metode tumacenja Kur'ana

Ovaj metod blizak je lingvistickom metodu u tumacenju Kur’ana i, zapravo, predstavlja njegov ogranak. Ovdje se prvenstveno istražuje stil Kur’ana i nadnaravnost njegove poruke sa stanovišta samog stila. Stilske figure kao što su metafora (medžaz), metonimija (kinajeh) i druge (poredenje, parabola, asonanca) naširoko se proucavaju i porede sa predislamskom poezijom i odgovarajucim stilskim figurama. Nesumnjivo je da je Perzijanac Zamahšeri usavršio kako lingvisticko tako i stilisticko tumacenje Kur’ana. Ovaj metod tumacenja Kur’ana urodio je plodom brojnih djela o “metafori” u Kur’anu (medžazul-Kur´an), te teškim i problematicnim rijecima Kur’ana (muškilul-Kur´an). Ibn `Abbas i Ebu `Ubejde uzimaju se kao utemeljitelji kako lingvistickog tako i stilistickog tumacenja Kur’ana.
Cesto se ukazuje da je stilisticko tumacenje Kur’ana ipak stavilo u sjenu glavnu nakanu Kur’ana: vjersku poruku o jednom, jedinom Bogu. Smatra se da su se ove stilisticke i lingvisticke egzegeze iscrpile same u sebi, dok se tradicionalno tumacenje Kur’ana nije iscrpilo jer je priopcavalo ovu poruku Kur’ana. Stil Kur’ana ne smije biti predmet obožavanja, bezgranicnog glorificiranja nauštrb objašnjavanja glavne poruke Kur’ana, vjere u jednog Boga.

Dr. Enes Karic

Comments are closed.

Bottom logo

© 2010 Sufara.ba. All rights reserved.