Sufijsko ili ezotericko tumacenje Kur’ana

Metode tumacenja Kur'ana

Ukoliko se tefsirom smatra vanjsko proucavanje Kur’ana, proucavanje njegova jezika, stila, povoda objave, kiraeta itd., a te’vil tzv. unutarnjim (batin) tumacenjem, tada se je na tlu ezoterickog (batin) ili sufijskog tumacenja Kur’ana.
Sufijsko tumacenje Kur’ana rijetko poseže za necim izvan teksta Kur’ana, a ukoliko se to i cini, onda su u pitanju tzv. hadisi kudsi . Tekst Kur’ana promišlja se u njegovoj slojevitosti, a mufessir “ponire” u njegove dubine tražeci prvotno znacenje rijeci ( te´vil ). Dakle, seneda i predanja uglavnom nema i nastoji se, uvodenjem ili otkrivanjem metafore i alegorije, proniknuti u dubine Teksta. Sufijsko tumacenje Kur’ana obicno je vezano i za misticnu praksu i pobožnost. Zerkeši cak sufijsko tumacenje Kur’ana i ne smatra tefsirom vec tvrdi (E1-Burhan, 11, str. 170) da se tu radi o inspiraciji koju je sufija ili mistik dobio nakon citanja kur’anskog teksta.
Osnovno je pravilo sufijskog tumacenja Kur’ana da Kur’an ima svoje dubine. U brojnim sufijskim tefsirima kaže se:
“Ne postoji kur’anski redak koji nema cetiri smisla: egzotericki (zahir), ezotericki (batin), granicu (hadd), Božansku nakanu (muttala ). U širem objašnjenju ovog pravila, koje je u temelju sufijske i ezotericke metode tumacenja Kur’ana, naglašava se da je egzotericki nivo za usmeno predanje; ezotericki za “unutarnje shvacanje”; granicu predstavljaju iskazi koji odreduju dozvoljeno i nedozvoljeno; Božanska je nakana ono što Bog namjerava ostvariti u covjeku svakim retkom”.
Sufijski metod takoder je urodio plodom brojnih komentara Kur’ana koji su cesto pisani i pod uticajem neoplatonizma, gnostickih ideja i helenizma, ali je njihova glavna inspiracija ipak Kur’an. Komentari ovakve vrste napisani su cesto i u poeziji (kao npr. Rumijeva Mesnevija) i predstavljaju vrhunska djela u svjetskoj literaturi.

Dr. Enes Karic

Comments are closed.

Bottom logo

© 2010 Sufara.ba. All rights reserved.