Posts Tagged ‘naucni dokazi u kur’anu’



KIŠA I VJETAR U KURANU

Naucni dokazi iz Kur'ana

Sekundarne karakteristike vjetra i formacija kiše kao rezultat djelovanja vjetra pomenuti su u Kur’anu, u sljedecem ajetu:

„Mi šaljemo vjetrove da oploduju, a iz neba spuštamo kišu da imate šta piti..“ (Al-Hijr 22)

U ovom ajetu, naglašeno je da je prvi faktor potreban za nastajanje kiše, zapravo vjetar. Na pocetku 20. stoljeca jedina veza koja je bila poznata izmedu kiše i vjetra bila je da vjetar pokrece oblake. Medutim, moderna meteorološka istraživanja pokazala su da vjetar ima i sekundarnu ulogu u formaciji kiše.Ova uloga vjetra funkcioniše na sljedeci nacin : na površinama mora i okeana stvaraju se vodeni mjehurici. U momentu kada se rasprsnu tvori se hiljade malih dijelova sa dimenzijama tek stotnine milimetra koje bivaju baceni u zrak. Ovi dijelovi miješaju se sa prašinom sa Zemlje koju donose vjetrovi i bivaju nošeni u više dijelove atmosfere. Nošeni vjetrom ovi dijelici dolaze u kontakt sa cesticama vode u atmosferi, koje se stapaju sa ovim dijelicima te tako nastaju kapi vode. Zatim se kapljice vode medusobno spajaju te tvore oblake i onda padaju na Zemlju u obliku kiše.

Kao što vidimo, vjetrovi nose dijelice vode u atmosferu što omogucava stvaranje oblaka za kišu. Da vjetar ne posjeduje ovu osobinu, kapi kiše se nikada ne bi formirale u atmosferi te ne bi postojala kiša. Najbitnija stvar u svemu ovome jeste da je ova uloga vjetra te stvaranja kiše pomenuta u Kur’anu stoljecima prije u dobu kad su ljudi znali veoma malo o prirodnim fenomenima. Još jedna cinjenica o kiši data u Kur’anu jeste da je ona poslata na Zemlju odredenoj mjeri.
Ovo je pomenuto u suri Ez-Zuhruf :

„Onaj Koji s neba kišu s mjerom spušta, pa njome krajolik zamrli Mi oživaljavamo! – a tako cete i vi iz grobova izici.“(surah, Az-Zukhruf,11)

Ova mjera kiše je otkrivena modernim istraživanjima. Proracunato je da u jednoj sekundi 16 000 000 tona vode ispari iz zemlje što znaci 513 triliona tona za jednu godinu. Ova kolicina vode jednaka je onoj koja ponovno padne na Zemlju za jednu godinu. Ovo znaci da voda kontinuirano kruži u balansiranom krugu prema mjeri.

Život na Zemlji zavisi od kruženja vode. Taman kad bi ljudi koristili svu tehnologiju svijeta ne bi bili sposobni da proizvedu (naprave) ovaj krug (kruženje vode).

I najmanje odstupanje od ovih mjera kolicine kiše uskoro bi narušilo balans što bi dovelo do kraja života na Zemlji. Ali, ovo se nikada ne dešava i kiša nastavlja da pada u tacno istim kolicinama, svake godine , baš kao što je receno u Kuranu.

(El-ilm)

OTISAK PRSTIJU

“Zar covjek misli da kosti njegove necemo sakupiti? Hocemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo.”
(75- Al-Kiyamah, 3-4)

Ljudima koji su živjeli u doba Vjerovjesnika vrhovi prstiju nisu predstavljali ništa znacajno. Godine 1856. Englez po imenu Genn Ginsen otkrio je da svaki covjek posjeduje razlicite linije na vrhovima svojih prstiju. Sve do tog vremena covjecanstvo nije ništa znalo o ovoj izvanrednoj odlici vrhova prstiju. Shvaceno je da vrh prsta predstavlja svojevrsnu licnu kartu svakog covjeka. Kasnije je policija pocela koristiti ovo saznanje prilikom hapšenja zlocinaca ili prilikom identifikacije umrlih koji se nalaze u neprepoznatljivom stanju.
Vrhovi prstiju su identifikaciona karta, koja je razlicita cak i kod jednojajcanih blizanaca. Ovu legitimaciju nemoguce je krivotvoriti; na svemu što dodirnemo ostavljamo jedinstven potpis, koji niko ne može oponašati. Nemoguce je falsificirati ili oponašati taj pecat koji cijelog života neodvojivo nosimo sa sobom. Originalnost našeg pecata ne kvare nikakvi utjecaji, ni opekotine, ni povrede, ni promjene našeg tijela koje nastaju usljed starenja. Milijarde raznolikih dezena na dva kvadratna centimetra, koji, kao neizbrisive linije, funkcioniraju kao pecat! Kako ogromnu moc posjeduje naš Stvoritelj!

Ova licna karta na vrhovima prstiju ispisuje se dok smo joc tromjesecni zametak u majcinoj utrobi i prati nas do mezara. Mimo cinjenice što su vrhovi prstiju nepogrešive licne karte, u toku su radovi i istraživanja u pravcu njihovog korištenja u odredivanju genetickih nepravilnosti u našem tijelu. Ova istraživanja još nisu dosegla nivo naucne nedvosmislenosti, ali ukazuju na mogucnost da linije na vrhovima prstiju imaju veci znacaj od onoga koji je do sada ustanovljen.  

SVEMIR KOJI SE NEPRESTANO ŠIRI

Mi smo nebo moci Svojoj sazdali, i Mi ga, uistinu, širimo.
(51-Az-Zariyat, 47)

Arapsku rijec “sema” spomenutu u ajetu preveli smo kao ”svemir”, ”nebo”. Ova rijec dolazi u znacenju svemira, a i u znacenju krova zemlje. Sve ono što je iznad Zemlje formulira se rijecju “sema”. Da li je svemir neogranicen? Ili je u jednoj staticnoj, konacnoj strukturi omeden granicama? Eto, to je jedna od tema koja je kroz historiju izazivala najžucnije rasprave najvecih umova covjecanstva. Može se reci da je u povijesti covjecanstva veoma malo tema izazivalo toliko vatrenih rasprava i, unatoc svim naporima u ovoj oblasti, nije se uspjelo doci do kategoricnog rješenja. Prvobitno se unutar filozofije, a potom se i fizike, koja se odvojila od filozofije, raspravljalo o tome da li je svemir ogranicen ili nije. Odredeni broj velikih umova u povijesti covjecanstva tvrdio je da je svemir neogranicen. Drugi su, opet, zastupali stav da je svemir ogranicen i konacan. Kur’an je, medutim, za razliku ova dva mišljenja, iznio dinamican model svemira koji se širi. Kur’anski model svemira razlikuje se od ideje neoranicenog svemira, navodeci da on uvijek ima svoju granicu, a idejom njegovog konstantnog širenja od modela ogranicenog, staticnog svemira. Na taj nacin Kur’an se u ovoj velikoj diskusiji pojavio sa trecim, originalnim i jedinstvenim modelom i teorijom svemira.  

BARIJERA IZMEDU DVA MORA

Nevidljiva pregrada spomenuta u Kur'anu

“Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne miješaju.
(55- Ar-Rahman, 19-20)
Francuski naucnik poznat po podmorskim istraživnajima, kapetan Jacques Cousteau, je, na kraju istraživanja vedene barijere, rekao sljedece:
”Analizirali smo tvrdnje nekih istraživaca o tome kako postoje odredene barijere koje odvajaju razlicite morske mase. U toku istraživanja vidjeli smo da Sredozemno more posjeduje sebi svojstvenu slanost i gustocu i kao takvo je utocište posebnih živih bica. Potom smo analizirali vodenu masu Atlanskog okeana i utvrdili da se sasvim razlikuje od Sredozemnog mora. Premda bi ova dva mora, sa aspekta slanosti, gustoce i životnih vrsta koje ih nastanjuju, trebala biti ista ili vrlo slicna na Gibraltaru, mjestu gdje se spajaju, ipak, cak i u podrucju gdje su veoma blizu, ova dva mora posjeduju razlicite strukture. Prilikom istraživanja suocili smo se sa situacijom koja nas je zbunila: miješanje ova dva mora sprecava nevjerovatna vodena zavjesa, koja se nalazi na liniji njihovog dodirivanja. Vodenu barijeru iste vrste su njemacki naucnici otkrili 1962. godine u tjesnacu Mendep, gdje se spaja zaljev Aden i Crveno more. Prilikom naših posljednjih istraživanja utvrdili smo da ista barijera postoji na svim linijama spajanja mora razlicitih struktura.”

Ova cinjenica o nemiješanju voda mora koja se medusobno dodiruju, koja je zbunila kapetana Cousteaua, je prije 14 stoljeca istaknuta u Kur’anu. Ova odlika koju je nemoguce uociti golim okom i koja izgleda nelogicna najprije je objavljena ljudima na Arapskom poluotoku, koji nemaju nikakve veze sa moreplovstvom.

Barijera izmedu mora koja se dodiruju, ali ne miješaju jedan je od primjera Allahovog savršenog stvaranja raznolikosti u svemiru. Pogledamo li u bilo u koji dio svemira, od ljudskih lica do stotina hiljada vrsta leptira i cvijeca, osvjedocit cemo se u savršenu i veoma raznoliku Allahovu umjetnost.

Odlika raznolikosti podmorskog svijeta, na koju Kur’an skrece pozornost, ima znacajno mjesto. Zahvaljujuci površinskom naponu, ne dolazi do miješanja voda susjednih mora. Na taj nacin susjedna mora imaju razlicite strukture, razlicitu gustocu i razliciti procenat soli. Ova razlicita okruženja formiraju sredine pogodne za život razlicitih živih bica. Radi toga, podmorski život posjeduje vecu raznolikost, od riba do biljaka i mikoorganizama. Voda, koja nam se cini kao nešto što se veoma lahko miješa, fizickim zakonima koje je Allah, dž. š., kreirao pod morem, može se pretvoriti u svojevrstan zid i tom odlikom daje doprinos raznolikosti živih bica. Jaki talasi i snažna strujanja ne utjecu da voda izgubi ovu svoju odliku; podvodna barijera svoju funkciju vrši unatoc tim silama. Ova odlika mora, na koju Kur’an skrece pozornost, ne samo da, obznanjivanjem saznanja nepoznatog u vrijeme Vjerovjesnika, predstavlja fenomen, nego i upucuje na cinjenicu kako je Allah, dž. š., sve podesio do najsitnijeg detalja.

“On je dvije vodene površine jednu pored druge ostavio – jedna je pitka i slatka, druga slana i gorka, a izmedu njih je pregradu i nevidljivu branu postavio.
(25- Al-Furqan, 53)

( quranmiracles.com )

Bottom logo

© 2010 Sufara.ba. All rights reserved.