Sufara

Receno je na prethodnim stranicama da kur’anska fabula u mnogobrojnim kazivanjima nije niti u formi pripovijesti, niti drame, niti mudrih maksima, itd., vec da se Kur’an odlikuje posebnim stilom. Cesta su ponavljanja koja to u biti i nisu – nekada Kur’an na jednom mjestu, kao što tvrdi Muhammed Husejn Zehebl, iznosi opširno pojedinosti koje su na drugim mjestima koncizno recene. Primjerice, od mnogobrojnih kazivanja o covjeku i njegovom padu na Zemlju ponekad se najviše govori o Iblisu i njegovoj “drami”, nekada se isticu meleki i njihovo pitanje koje su uputili Bogu, a cesto je u centru sam covjek i njegova “drama”. Otuda ce mnogi metodolozi tefslrske nauke primijetiti da u Kur’anu, zapravo, i nema opetovanja, vec da se uvijek iznosi neki novi momenat, nešto što na drugim mjestima nije istaknuto u prvom planu. Stil Kur’ana je zato pricinjavao teškoce kako islamskim tako i neislamskim znanstvenicima, jer covjek je sklon da u Kur’anu prepoznaje “kontradiktornost” ukoliko ne prouci sve o cemu Kur’an u razlicitim kontekstima govori. Zbog toga je bilo nužno da se kao primarni metod u tumacenju Kur’ana ustanovi tumacenje Teksta samim Tekstom. Jer, “ono što je Kur’an iznio na jednom mjestu sažeto, na drugom je prošireno, što je na nekom mjestu nejasno receno, na drugom je objašnjeno.”  

Tokom cetrnaestovjekovnog tumacenja Kur’ana mufessiri su ustanovili razlicite metode posredstvom kojih su tumacili njegova znacenja i u svom vremenu objašnjavali njegovu poruku. U jednom širem kontekstu može se reci da su metode tumacenja Kur’ana u biti nacini prevodenja Kur’ana svome dobu i iz svog doba. Vjecni Kur’an neprestano se otkriva mnogim vremenima.
Prije negoli se ukaže na najvažnije metode tumacenja Kur’ana, nužno je reci da kur’anski stil nije pogodan za mnoge nacine istraživanja. Historicar u njemu ne može naci datume ili ere, strucnjak za predislamsku poeziju ne nalazi u Kur’anu metar ili rimu predislamske poezije, paleograf ce imati dosta neprilika jer su mnoge “strane” rijeci u Kur’anu u dobroj mjeri arabizirane, a i samo kur’ansko pismo prošlo je kroz nekoliko etapa svoga razvoja. Unatoc svim tim teškocama, u tefsirskoj literaturi nalazimo da su se još od samih pocetaka tumacenja Kur’ana izdiferencirale razlicite metode tumacenja i razliciti tretmani Teksta.