Posts Tagged ‘tumacenje kurana’



Znanstveno tumacenje Kur’ana

Metode tumacenja Kur'ana

Znanstveno tumacenje Kur’ana ogranak je racionalistickog tumacenja Kur’ana, a kao metod tumacenja osobeno je po tom što kur’anski tekst cita pod uticajem uvijek rastucih znanstvenih otkrica i spoznaja. U El-Itkanu se govori da je izvjesni El-Mursi vec pokušao (prije pet ili šest vijekova) znanstveno tumaciti Kur’an i, zapravo, zasnovati ga. Naravno, od samih pocetaka tumacenja Kur’ana uocava se da postoje tendencije da se neki kur’anski tekst cita i tumaci u skladu sa grckom (ili ptolomejskom) kosmologijom, grckom geografijom itd. Fahruddin Razi je u tome znacajan primjer.
Znanstveno tumacenje Kur’ana kao metod narocito oživljava u XIX. i XX. stoljecu, kada je islamski svijet u dekadenci, a evropski u epohi sveopceg racionaliziranja. Pod uticajem zapadnih (evolucionistickih, fizikalnih i drugih) spoznaja mufessiri su tumacili sve što je spomenuto u Kur’anu. Dakle, za specificiranje nekog kur’anskog termina (tahsis) ne služi više hadis ili izreka ashaba ili tabi`ina, vec se koristi nauka. Kur’anske rijeci se cesto, nategnutim lingvisti?kim analizama, trgaju iz svoga konteksta (sijak) i muffesir, sa znanstvenim spoznajama, ucitava u njih svoja, cesto proizvoljna, tumacenja. Protivnici znanstvenog metoda u tumacenju Kur’ana tako prigovaraju da je osnovna njegova slabost nepoštivanje konteksta Kur’ana. Ne može se u kur’anske rijeci pohraniti sve što naucnici “otkriju”, pa je to i glavni razlog što je ovaj metod tumacenja Kur’ana u ozbiljnoj krizi.

Dr. Enes Karic

Racionalno tumacenje Kur’ana

Metode tumacenja Kur'ana

Pod racionalnim tumacenjem Kur’ana (et-tefsiru bir-re´ ji) podrazumijevamo metod kojim se specificiraju neke rijeci Kur’ana na temelju vlastitog mišljenja. Primjerice, reci za džine da su jedna vrsta mikroba, ili reci za kur’anske izraze koji se odnose na stvaranje covjeka:
1. min hamein mesnun
2. min salsalin
3. min sulaletin min tin
4. min turabin
5. min tinin
da potvrduju evoluciju itd., znaci tumaciti Kur’an osobnim mišljenjem. Racionalno tumacenje Kur’ana kao metod osobeno je po tome što se obilato koristi ljudskim povijesnim spoznajama: filozofijom, teologijom, naukom i sl. Racionalno tumacenje ne znaci idžtihad (jer u idžtihadu mudžtehid je i dalje nužno obazriv prema Kur’anu i Sunnetu i respektira ih), vec znaci priznavanje razuma za izvor istine, a da se pritom respektira i Kur’an kao istina. Poslanik je prema racionalnom tumacenju bio kritican pa je rekao: “Ko tumaci Kuran po svome mišljenju pa i pogodi, pogriješio je”.
Tako se tvrdi da je i Ibn Tejmijje bio obazriv prema ovom metodu u tumacenju Kur’ana. Rekao je: “Što se tice tefsira cistim mišljenjem, on je haram”. Takoder se prenosi i predanje od Ibn `Abbasa da je rekao da onoga ko o Kur’anu nešto tvrdi bez znanja od Poslanika (´ilm) ceka džehennem.  

Tumacenje Kur’ana Kur’anom

Metode tumacenja Kur'ana

Receno je na prethodnim stranicama da kur’anska fabula u mnogobrojnim kazivanjima nije niti u formi pripovijesti, niti drame, niti mudrih maksima, itd., vec da se Kur’an odlikuje posebnim stilom. Cesta su ponavljanja koja to u biti i nisu – nekada Kur’an na jednom mjestu, kao što tvrdi Muhammed Husejn Zehebl, iznosi opširno pojedinosti koje su na drugim mjestima koncizno recene. Primjerice, od mnogobrojnih kazivanja o covjeku i njegovom padu na Zemlju ponekad se najviše govori o Iblisu i njegovoj “drami”, nekada se isticu meleki i njihovo pitanje koje su uputili Bogu, a cesto je u centru sam covjek i njegova “drama”. Otuda ce mnogi metodolozi tefslrske nauke primijetiti da u Kur’anu, zapravo, i nema opetovanja, vec da se uvijek iznosi neki novi momenat, nešto što na drugim mjestima nije istaknuto u prvom planu. Stil Kur’ana je zato pricinjavao teškoce kako islamskim tako i neislamskim znanstvenicima, jer covjek je sklon da u Kur’anu prepoznaje “kontradiktornost” ukoliko ne prouci sve o cemu Kur’an u razlicitim kontekstima govori. Zbog toga je bilo nužno da se kao primarni metod u tumacenju Kur’ana ustanovi tumacenje Teksta samim Tekstom. Jer, “ono što je Kur’an iznio na jednom mjestu sažeto, na drugom je prošireno, što je na nekom mjestu nejasno receno, na drugom je objašnjeno.”  

Metode tumacenja Kur’ana

Tokom cetrnaestovjekovnog tumacenja Kur’ana mufessiri su ustanovili razlicite metode posredstvom kojih su tumacili njegova znacenja i u svom vremenu objašnjavali njegovu poruku. U jednom širem kontekstu može se reci da su metode tumacenja Kur’ana u biti nacini prevodenja Kur’ana svome dobu i iz svog doba. Vjecni Kur’an neprestano se otkriva mnogim vremenima.
Prije negoli se ukaže na najvažnije metode tumacenja Kur’ana, nužno je reci da kur’anski stil nije pogodan za mnoge nacine istraživanja. Historicar u njemu ne može naci datume ili ere, strucnjak za predislamsku poeziju ne nalazi u Kur’anu metar ili rimu predislamske poezije, paleograf ce imati dosta neprilika jer su mnoge “strane” rijeci u Kur’anu u dobroj mjeri arabizirane, a i samo kur’ansko pismo prošlo je kroz nekoliko etapa svoga razvoja. Unatoc svim tim teškocama, u tefsirskoj literaturi nalazimo da su se još od samih pocetaka tumacenja Kur’ana izdiferencirale razlicite metode tumacenja i razliciti tretmani Teksta.  

Bottom logo

© 2010 Sufara.ba. All rights reserved.