Znanstveno tumacenje Kur’ana

Metode tumacenja Kur'ana

Znanstveno tumacenje Kur’ana ogranak je racionalistickog tumacenja Kur’ana, a kao metod tumacenja osobeno je po tom što kur’anski tekst cita pod uticajem uvijek rastucih znanstvenih otkrica i spoznaja. U El-Itkanu se govori da je izvjesni El-Mursi vec pokušao (prije pet ili šest vijekova) znanstveno tumaciti Kur’an i, zapravo, zasnovati ga. Naravno, od samih pocetaka tumacenja Kur’ana uocava se da postoje tendencije da se neki kur’anski tekst cita i tumaci u skladu sa grckom (ili ptolomejskom) kosmologijom, grckom geografijom itd. Fahruddin Razi je u tome znacajan primjer.
Znanstveno tumacenje Kur’ana kao metod narocito oživljava u XIX. i XX. stoljecu, kada je islamski svijet u dekadenci, a evropski u epohi sveopceg racionaliziranja. Pod uticajem zapadnih (evolucionistickih, fizikalnih i drugih) spoznaja mufessiri su tumacili sve što je spomenuto u Kur’anu. Dakle, za specificiranje nekog kur’anskog termina (tahsis) ne služi više hadis ili izreka ashaba ili tabi`ina, vec se koristi nauka. Kur’anske rijeci se cesto, nategnutim lingvisti?kim analizama, trgaju iz svoga konteksta (sijak) i muffesir, sa znanstvenim spoznajama, ucitava u njih svoja, cesto proizvoljna, tumacenja. Protivnici znanstvenog metoda u tumacenju Kur’ana tako prigovaraju da je osnovna njegova slabost nepoštivanje konteksta Kur’ana. Ne može se u kur’anske rijeci pohraniti sve što naucnici “otkriju”, pa je to i glavni razlog što je ovaj metod tumacenja Kur’ana u ozbiljnoj krizi.

Dr. Enes Karic

Comments are closed.

Bottom logo

© 2010 Sufara.ba. All rights reserved.